Fotkam, kuham, putujem https://blog.dnevnik.hr/okusi-tastes

srijeda, 24.07.2013.

Smrt u Veneciji?


Čudan je osjećaj kad te samo jedna rečenica gotovo nepoznate osobe uspije rasplakati tako da ti treba pola sata da se smiriš.
Krenula sam s psom u šetnju kadli je iz lifta izašla stara susjeda koja stanuje iznad nas, u pratnji nekog mladića. Možda joj je to unuk a možda i jedan od njegovatelja.

Već sam pisala o njoj i njenom psu i tome kako me godinama prepoznavala samo po psu. Bila je već sa 80 i nesto skoro slijepa i poprilično gluha i pitala bi: aaaa jeste li vi od (psa) Rani?

I ona je imala psa, nekog pekinezera iz azila i kako nismo prije imali lift ona bi ga na rukama nosila do četvrtog kata. Kasnije je stigao lift, pas uginuo a ona preko noći ostarila desetak godina. Koliko god je s 86 još bila vitalna tako se s 87-om sve promijenilo. Sad su joj valjda 93???
Rijetko izlazi pa se često pitamo jel još živa. Hoda samo sa štapom i uz nečiju pomoć jer je još slijepija nego prije. Ali je duh i dalje živahan.

Što se danas dogodilo?
Pozdravila sam ju i ona pita mladića tko je to a on odgovori "susjeda". Rekla sam prezime i dodala sam sifru: od Rani ali sad imam novog psa.
Pa se pohvalila i ona meni: ja idem u Veneciju! U Veneciji živi sin i tamo je prije provodila puno vremena.

Rekla je to presretna. I ja sam se sva razvedrila od sreće.
A onda je dodala: "posljednji put" i u meni izazvala olujno nevrijeme. I sad mi je teško iako sam ju jedva poznavala.
Uzburkala me ta neka smirenost i oprastanje od ovog svijeta. Podsjetilo me na moju baku koja je nakon operacije kuka otišla sama u svoju kućicu kao da je predosjecala da je to zadnji put. Fascinira me kako vrlo stari ljudi odluče kad je dosta i kad se krenu opraštati. A mi mladi kao da mislimo da će živjeti zauvijek pa nas njihova smrt zatekne i iznenadi te se lupamo po glavi što nismo bili bolji s njima, češće ih posjećivali, ispunjavali zadnje želje i slično.
Mladi ionako misle da su besmrtni i da je sve to daleko od njih a onda se jednog dana počnemo suočavati s brzom prolaznošću života i upijamo ga svim osjetilima.

24.07.2013. u 11:45 • 8 KomentaraPrint#^

utorak, 28.05.2013.

Smrznuti jogurt

Volite?

Ja volim jako. I stalno ga radim sama :)


Oznake: sladoled, frozen yoghurt, srmznuti jogurt

28.05.2013. u 15:05 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.05.2013.

Granita od kave

Nije granata nego granita sretan.
Granita je divan hladni desert porijeklom sa Sicilije i može se raditi od bilo kojeg voća, soka ili pak - kave :). Odlično za ljeto i odlično za kavoljubce. Skuhati obični espresso ili kavu, zasladiti i dodati eventualno naribane korice limuna ili naranče (može i soka) te smrznuti. Dok se smrzava povremeno pročačkati vilicom i to je to :)




Oznake: slatko, deserti, granita, Sicilija, kava, espresso

23.05.2013. u 17:01 • 4 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>



Komentari da/ne?

Loading

citam

ovo je samo moj mali podsjetnik na blogove koje posjecujem, to ne znaci da su mi tu svi favoriti. nemarno osvjezujem ovu listu i svako malo shvatim da na njoj nema nekim meni dragih blogera kojima ne propustam niti jedan post. neka mi oproste na kaoticnosti, nije namjerno. ali sigurna sam da znaju koliko ih volim pratiti i da se nece uvrijediti:

sjor profesur
brod u boci legendarni
marchelina
kritika pragmaticnog uma
kengur
xiola
tyche
cranberry
champs
bugenvilija
suzette
JJA
macka u martama
MiniMaxine
seoska idila
Zvrk
brunhilda
Viola
Tea
kamena kucica na skoju
sklodowska
Zona
gustirna
ciovka

njamnjam
marina kuharica za male i velike
trogirski gastronom
enogastromama
cooketa
torte
dalmacija
pijesak u gacama
miris, zlato i zacini
kucanica u japanu
kabulske price

fotke
remek djela bugenvilija: Foto Tvornica Snova
remek djela blue veki

Copyrightom zasticeno.
Nemojte "posudjivati" moje fotografije, tekstove ili price i objavljivati pod svojim imenom. Pitajte i dogovorit cemo se.




od 20.5.2013.